Osmi dan osme terapije prolazi, time i zadnja infuzija danas.
Jedva, jer mi nalazi krvi nikad do sada nisu bili toliko losi.
Toliko losi da je bilo pitanje dat mi danas tu zadnje terapiju ili ne.
Od nje hoce temperatura, groznica i slabost tako da mi je doktorica vec dala i antibiotik da uzmem.
Bolje sprijecit nego lijecit.
Osjetim i sama da nije bas dobro, danas je bas dan gdje sve jedva ide.
Ovo je ono tipicno sto kemoterapija radi tijelu, kada je otrov.
Sretna sam da je napokon dosao ovaj dan ali ipak nekako i prizemljena.
Sljedeci ponedjeljak normalna kontrola i doktorica planira razgovor i drugo misljenje sa ekspertom za zracenje iz bolnice.
Cisto da su svi upuceni. Nadam se.
Nekada iza svega opet snimanje.
Dosta mi je vise, radujem se opet koliko toliko normalnom zivotu.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen